Izložbe

I ove vam godine u Vrsar dovodim dvije zanimljive fotografske izložbe. Prva je izložba našeg vrsnog fotografa Marka Vrdoljaka, koji na suptilan način prikazuje detalje ženske ljepote. Druga nas vraća u povijest hrvatske erotske fotografije.

Marko Vrdoljak, fotograf iz Zagreba, izložbom Erotika svjetlosti igra se svjetlom i sjenama na najbolji „fotografski“ način. Bilo da je riječ o detalju ili cijelom planu, njegovo istraživanje ženskog tijela zanimljivo je i dojmljivo.

Luka Marotti, i sam vrstan fotograf, posvetio se sakupljačkom „hobiju“ – stvaranju

kolekcije erotske i akt fotografije.Ima tu predivnih slika raznih autora: Toše Dapca,

Milana Pavića, Zvonimira Goloba, Marije Braut, Petra Dapca, Josipa Klarice itd.

Ivan Balić Cobra

Koordinator galerijskog programa

Marko Vrdoljak

Marko Vrdoljak rođen je 1973. godine u Zagrebu. Vlasnik je tvrtke Five Stars Ltd., gdje je urednik i koordinator mnogih publikacija i projekata kojima već gotovo deset godina promovira hrvatske ljepote u svijetu, surađujući s ministarstvima, uredima vlada, ambasadama i kulturnim institucijama.

Vrdoljakova fotografija Ovčji raj, snimljena u Lici, odabrana je za naslovnicu 50. jubilarnog broja DigitalFoto Magazina, kao prva naslovnica s djelom hrvatskog fotografa.

Uz fotomonografije Zagrebačka županija, Nacionalni park Brijuni, Nevjerojatna Hrvatska i Nerezine, trenutno radi i na fotomonografiji Nacionalnog parka Risnjak, fotoarhivu grada Rijeke, fotomonografiji stvaralaštva dominikanaca u Hrvatskoj i projektu promotivnog filma grada Zagreba.

Veliko priznanje za svoj fotografski rad dobio je potpisivanjem ugovora s Ministarstvom vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske o realizaciji dviju izložbi Nevjerojatna Hrvatska, sačinjenih od 86 fotografija svih dijelova naše domovine, kojima se predstavljaju njene ljepote u svijetu.

O IZLOŽBI EROTIKA SVJETLOSTI

Fotografijama na kojima su prikazane različite djevojke ova će nas izložba provesti nježnim labirintima tjelesnosti, ali i osjećaja koji na suptilan način utječu na ljepotu ženstvenosti.

„Kada snimam žensko tijelo, zapravo uopće ne primjećujem to tijelo, već osjećaj koji ga uobličuje”, rečenica je kojom Vrdoljak opisuje izložbu. „Mislim”, nastavlja, „da se žensko tijelo u današnjim medijima, filmovima, reklamama i na internetu previše vulgarizira. Stoga mi je glavna ideja vodilja bila snimiti nježnu i finu erotičnost tjelesnosti te na neki način odati počast ženama.

Akt fotografija koju ovdje predstavljam bazira se na povjerenju i građenju odnosa s modelom kojeg fotografiram. Žensko je tijelo za mene pozornica ljepote na kojoj se, poput scena na filmskom platnu, odigravaju jedva zamjetne dramaturgije i scenografije osjećaja koji ga čini takvim kakvo jest u određenom trenutku. Vrlo je sitan, gotovo milimetarski, pomak potreban da određena silueta ili dio tijela promijeni poruku koju očitavam iz erotične privlačnosti do unutarnjeg straha ili nesigurnosti.

Fascinantne su nijanse u sjenama koje se provlače preko tijela dok ga snimam, poprimajući sve izoštrenije naznake određenog osjećaja koji pokušavam snimiti. Svakom snimanju prethodi upoznavanje s modelom te razgovor o osjećajima koji tu djevojku čine drugačijom od ostalih. Ostalo je igra svjetlosti koja se kao čarolija uvijek negdje provuče u fotografiju s kojom smo na kraju snimanja oboje zadovoljni.”

Fotografije za ovu izložbu snimane su kako u studijima tako i na prirodnim lokacijama, a posebna je zanimljivost da su na nekim radovima prikazane djevojke i ugledne osobe iz javnog života Hrvatske.

Luka Marotti

Luka Marotti rođen je u Šibeniku, a gimnaziju je završio u Zagrebu gdje je  apsolvirao povijest umjetnosti i filozofiju na Filozofskom fakultetu. Davne 1970. počinje raditi na tadašnjoj Televiziji Zagreb. Autor je i redatelj brojnih dokumentarnih emisija i filmova, ponajviše o kulturi i baštini. Usporedo se bavi fotografiranjem, uvjeren da fotoaparat u jednom kadru „vidi” bolje i više od kamere. Izlagao je na nekoliko samostalnih i skupnih izložbi. Dobitnik je više nagrada za fotografiju, a izdvaja nagradu “Ivo Fabijan’’ Hrvatskog novinarskog društva za najbolju fotografiju godine s područja umjetnosti i kulture. Član je CroartPhoto kluba u Zagrebu.

O njegovoj izložbi aktova koju ćemo vidjeti u Vrsaru Edda Dubravec je, pored ostalog, napisala:

„Da bi se stvorila suvisla i organizirana cjelina, potrebno je ponešto znati i istodobno biti neopterećen i pomalo zaigran, a nadasve je potrebno imati viziju. Pred nama je zbirka ženskih aktova koju Luka Marotti stvara ne osobito dugo, čak bi se moglo reći da je to zbirka u nastajanju, no njezin čvrst okvir – vrijeme, od početka dvadesetog stoljeća do danas, i prostor, odnosno autori, a to su hrvatski fotografi – doista donosi i relevantnu i vjerodostojnu sliku vremena i estetskih zasada, mjere i mijene onoga što se smatralo ili smatra vrijednim da bi se ispričala priča o ljepoti, ženi, tijeku – ukratko o onome ispred, ali i iza objektiva.
Oslobađanje ili submisija, privatno ili javno, model ljepote nekad i sad, diktati mode, medija ili osobni stav samo su neka od pitanja, pa i problema koje na svoj način rješava svaki od autora, a riječ je, nedvojbeno, o važnim imenima naše fotografije.”

Stjepan Bartolić

Stjepan Bartolić rođen je 1967. u Zagrebu, gdje 1986. završava Školu za primijenjenu umjetnost, odjel grafike. Član je Hrvatskog društva filmskih djelatnika, Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.

Ilustracije je objavljivao u časopisima Modra lasta, Prvi izbor, Frka, Zvrk, OK, Klik, Jutarnji list – zabavnik, Q, Kvadrat, Playboy, Banka, a ilustrirao je i dvadesetak romana za djecu i mlade. Godine 1996. na Vinkovačkom salonu stripa dobio je nagrade za ilustraciju, a 2003. nagradu SFERE. Stripom se bavi od 1986. godine.

Objavljivao je u Poletu, Studentskom listu, Maxi strip magazinu, Patku, Plavom zabavniku, Večernjem listu, Starom mačku, Q-u. U časopisu Playboy već deset godina objavljuje serijal „Dick Long”, a u dječjim časopisima serijale stripa za djecu. U časopisu Zvrk njegov serijal „Komarac” (scenarist Darko Macan) izlazio je devet godina, a u Modroj lasti strip „Gluhe laste” kontinuirano izlazi sedamnaest godina. Do sada je objavio više od tisuću tabli stripa.

Animacijom se bavi od 1988. kada počinje raditi kao animator na dugometražnom animiranom filmu Čarobnjakov šešir (Croatia film). Godine 1990. radi kao animator na Malim letećim medvjedićima (Zagreb film), a

1991., u sklopu projekta 1991, 20 kratkih animiranih filmova, režira i animira četiri jednominutna filma: Žohari, Slobodna Hrvatska, Pero i Ne ljuti se, čovječe. Radi kao animator na dugometražnom animiranom filmu Šegrt Hlapić, a režirao je i animirao Božićnu priču, Uskrsnuće te špice za dječji program HTV-a i Svjetski festival animiranog filma u Zagrebu. Godine 2001. režira i animira Jibro W7.

A što o autoru kaže njegov junak Dick Long? Evo najzanimljivijih dijelova iz intervjua objavljenog u Playboyu povodom desete godišnjice suradnje:

Kakav je Dick privatno, kad se ugase svjetla crtača?

– Ah, kakav sam. Kao i svi ostali. Zapravo, imali smo dosta razmirica zato što me crtač ne prikazuje onakvim kakav jesam. Krivo me crta. Zaista nisam tako ružan. Osim toga, pretjeruje i s dužinom. Pa tko, molim vas, ima toliki nos?

Ne slažete se najbolje?

– Crtač i ja? Ne, nikako, tip je hulja i idiot. Znate li da sav honorar zadržava samo za sebe? Deset godina, sto epizoda, četiristo strana, a ja nisam vidio ni jedne jedine kune. Ma dobro, razumijem ja njega, žena, dvoje djece, vremena su teška… A meni i ne treba puno, cigarete su mi jedini porok…

… i o ženama:

Plavuše, riđokose ili brinete?

– Tu nema dilema. Sve.

Ljuljati ili žuljati?

– Ljepota dolazi u raznim oblicima. Osobno bih malu prednost dao ljuljanju.

Silikoni ili majčica priroda?

–        Prirodno je, ako mene pitate, uvijek bolje. Žao mi je da se i vaš časopis priklonio tom trendu, sve djevojke su vam iste, obrijane, fotošopirane, silikonirane, klonirane, ostavljaju me ravnodušnim. Zapravo, odmah odem na zadnju stranu jer tamo, na kraju, imate pravu ljepoticu, tamo iz sedamdesetih, osamdesetih, s pravom sisom i bogatim mufom. Gdje su nestale te žene? Na to mi se diže. Bit će da sam ostario

Robert Pauletta

Robert Pauletta rođen je 2. veljače 1961. u Premanturi. Srednju umjetničku školu, pod vođenjem Ivana Obrovca, pohađao je u Puli. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1985. godine, u klasi prof. Ferdinanda Kulmera, a zadnje dvije godine studija surađivao u atelijeru Ede Murtića. Godine  1987. sudjeluje u osnivanju HDLU-a Pule, kasnije HDLU-a Istre. Također, jedan je od osnivača Škole primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli,  gdje je radio kao profesor od 1991. do 2003. godine.

U studenom 2003. osniva se MMC LUKA, gdje Pauletta kao voditelj priređuje niz kulturnih i subkulturnih aktivnosti: izložbe, prezentacije, okrugle stolove, debate o društvenim problemima…

Prije četiri godine u izdanju HDLU-a Istre izlazi umjetnikova monografija.

Član je HZSU-a od 2009. Izlagao je na brojnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu: u Puli, Rijeci, Zagrebu, Splitu, Sarajevu, Beču, Veneciji, New Yorku, Parizu… Paulettina se djela nalaze u mnogobrojnim nacionalnim i privatnim zbirkama diljem svijeta. Za svoj rad dobio je brojne nagrade.

O Paulettinim radovima koji će biti izloženi u Staroj školi u Vrsaru, povjesničar umjetnosti Mladen Lučić jednom je, pored ostalog, napisao:

Pauletta nije Lichtenstein (Roy Lichtenstein, jedan od čelnih nositelja pop arta), odnosno njegov novi izraz strukturalno-formalistički se razlikuje od rodonačelnika pop arta, ali evidentna je namjerna sličnost u samom postupku i pristupu kreaciji umjetničkog djela.

Svaka Paulettina promjena umjetničkog izraza ima razlog, prvenstveno stoga što osluškuje i bilježi duh vremena. Pop art je danas ponovo aktualan, mada ne možemo govoriti o striktnoj stilskoj obnovi umjetničke produkcije šezdesetih godina, ali evidentna je reakcija umjetnika na diktaturu potrošačke kulture sa supermarketom kao središtem, stjecištem i rasadnikom takvog svjetonazora. Jeftina pornografija prisutna je na svakom koraku, od one prave koju, na žalost, svako dijete može naći na web stranicama svog računala, do one kamuflirane, a time još opasnije, kojom obiluju svi mediji i brojni proizvodi koji nas okružuju. Upravo zato, sada nam se jezikom pornografije Pauletta obraća svojim novim slikama. Gledatelju je predočena suha realnost prizora.

Pred tom stvarnošću, koju nam Pauletta, sukladno vulgarnosti vremena u kojem živimo, doslovno servira, još uvijek nemamo adekvatnog odgovora. Pred njom zatvaramo oči i tvrdimo kako nas se ne tiče. Gledajući Paulettine slike, gledamo jasno i izravno predočenu našu svakodnevnicu, nešto na što smo navikli i što nas okružuje. Neugodno nam samo može biti zbog naše kolektivne pasivnosti i indirektne odgovornosti, te zbog toga što nemamo odgovor na jasno postavljeno autorovo pitanje… dokle???

Bojan Šumonja

Bojan Šumonja je čovjek od slike, a manje od riječi. Svoju izložbu u

Vrsaru opisao je kratko i jasno:

„Mini ciklus pod nazivom Slike za spavaću sobu čine tri slike nastale u Puli tijekom 2004. godine.

Riječ je o soft core ili erotskim prizorima nastalim na temelju paradigme koja glasi otprilike ovako:

„Zašto čistu stvar poput seksa prljati prljavim osjećajima?”

Rođen je u Puli 29. listopada 1960. Završio je srednju umjetničku školu u Puli te

likovnu akademiju u Veneciji, odjel skulpture, u klasi prof. Tramontina,

1984. godine.

Od 1987. godine član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Istre i

Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.

Izlagao je na više od 200 skupnih i 90-ak samostalnih izložbi u zemlji i

inozemstvu.

Živi i radi u Puli.