Izvadak iz Memoara

“Sat kasnije tartana digne sidro, a u zoru ga baci u jednoj istarskoj luci koja se zvala Orsara. Svi smo sišli da obiđemo grad…Mjesto sad pripada papi, a Svetoj su ga stolici poklonili Mlečani u znak poštovanja….”
“Dobra nam žena posluži za ručak ribe pripravljene na ulju, koje je ondje izvrsno, i ponudi nas refoškom, odličnim istarskim vinom. Dok smo još bili pri stolu, naiđe slučajno neki dobrodušni svećenik koji mi reče neka ne idem spavati u tartanu, jer da će mi on dati udobno konačište a i dobar ručak ako sutradan zbog vjetra ne uzmognemo otploviti. Prihvatio sam ponudu objeručke. Kad sam se dobro najeo, iskreno zahvalih čestitoj ženi i iziđoh sa svećenikom razgledati grad. Navečer me on odvede svojoj kući i ponudi obilatom večerom koju je pripremila njegova domaćica. Ona je večerala zajedno s nama i prilično mi se svidjela. Njegov refoško zagrijavao je srce još bolje od onog u podne…”
“Povukoh se dakle na počinak i poslije deset sati duboka sna, domaćica, koja je sigurno vrebala kad ću se probuditi, unese kavu. Mlada i naočita, zasluživala je svaku pažnju…”

“Učestale pažnje domaćice pokazaše mi da sam joj se svidio, a ja sam joj uzvraćao istom mjerom. Dan je svećeniku prošao kao tren, a sve zbog krasota koje sam otkrivao u njegovim stihovima, premda se gori jedva mogu zamisliti. Meni je ipak vrijeme sporo prolazilo, u nestrpljivom očekivanju da me domaćica povede na počinak. Takav sam bio i ne znam dali bih se morao stidjeti ili ponositi. U najtužnijem stanju tijela i duha usudio sam se podavati radosti, zaboravljajući nevolje koje bi obeshrabrile svakog razumnog čovjeka. I naposljetku dođe očekivani trenutak. Poslije nekoliko uvodnih milovanja, ona se pokaza ljupko popustljivom, ali se uzjoguni kad se stadoh tobože spremati da joj odam potpuno priznanje. Zadovoljan onim što sam dobio, a još više što je oklijevala pred onim glavnim, mirno sam zaspao. Sutradan pri doručku njen mi je izraz jasno kazivao da je ushićena što smo se tako blisko upoznali. Ja sam se odmah poduhvatio da je uvjerim kako moja sinoćnja nježnost nije bila posljedica refoška, ali naiđoh na otpor. No ona zasladi to ustezanje rekavši da bi nas netko mogao iznenaditi, pa je bolje da odgodimo do večeri, jer je jugoistočnjak još jači nego sinoć. Bijaše to izričito obećanje.
„Dan sam opet proveo sa svećenikom. Kad sam polazio u krevet, domaćica me ostavi, rekavši da će se vratiti. Primio sam je kako je očekivala i mi, sladeći se, provedosmo nekoliko sati.“