O festivalu
Casanovafest

Casanovafest, festival ljubavi i erotike, osmislili su Slobodan Vugrinec i Boris T. Matić kao manifestaciju koja slavi povijesnu povezanost poznatog zavodnika Casanove i Vrsara. Giacomo Casanova je u dva navrata, 1743. i 1744., posjetio Vrsar koji je već tada bio poznat po dobrom iću, refošku i lijepim ženama. Casanovafest je inspiriran prirodnim ljepotama Vrsara i njegovim arhipelagom te činjenicom da je Koversada, prvi i tada najveći naturistički kamp u Europi, osnovana još davne 1961.
Ljubav i erotika nesicrpan su izvor nadahnuća pa će festival kroz različite umjetničke sfere (književne večeri, izložbe, predavanja, gastronomska uživanja, filmske projekcije i glazbena događanja) slaviti tu vječnu temu i svevremenska promišljanja o ljubavnim odnosima koje je i sam Casanova intenzivno proživljavao, a potom slikovito opisivao u svojim Memoarima.
Giovanni Giacomo Casanova

Giovanni Giacomo Casanova rođen je 2. travnja 1725. u obitelji venecijanskoga glumca. Nakon neuspjela školovanja za svećenika, postaje tajnikom kardinala Acquavive te violinist u venecijanskom kazališnom orkestru. Istodobno, njegova dva mlađa brata postaju poznati slikari. Tih godina Casanovu optužuju zbog mešetarstva i crne magije te odlazi u Lyon, a zatim i Pariz gdje se priključuje masonima. Casanova se kreće u visokom društvu, upoznaje Josipa II., Katarinu Veliku i druge vladare. Druži se s Mozartom i Voltaireom. Međutim, uglavnom ljubi žene, kocka, karta i putuje Europom. Poslije povratka u Veneciju stalno ga prate uhode te na koncu biva uhićen zbog sitnih uličnih kockanja i varanja. Nakon godine dana tamnovanja u zloglasnoj venecijanskoj tamnici Piombi, uspijeva, potkraj 1756., probiti otvor na krovu zatvora i pobjeći u francusku metropolu. U Parizu Casanova pokreće prvu javnu lutriju i preko noći postaje bogat. Tada piše svoju prvu knjigu, Povijest moga bijega iz mletačke tamnice, te prevodi Homerovu Ilijadu i počinje pisati utopistički roman Icosameron. Međutim, stalna strast za kockanjem, mešetarstvo i dugovi prisiljavaju ga na odlazak iz Pariza. Putuje Europom, a posljednjih desetak godina provodi u Češkoj gdje je dobio namještenje knjižničara i tajnika grofa Waldsteina. Iscrpljen bolešću i pustolovnim životom, Casanova gotovo više nikamo ne izlazi i većinu vremena provodi pišući svoja sjećanja kojih će biti dvanaest svezaka, odnosno 4 000 stranica.
Umro je 4. lipnja 1798. u jednom zamku na sjeveru Češke u 73. godini, ne dočekavši tiskanje svojih Memoara, a upravo će ga oni tijekom nadolazećih stoljeća proslaviti kao najvećega svjetskog pustolova i ljubavnika.
Izvadak iz Memoara
Casanovine mudrosti