Blogerica Marchelina, pravim imenom Slobodanka Boba Đuderija, iz Splita, pobjednica je natječaja ovogodišnjeg Casanovafesta za blogersku erotsku priču. Njena je priča “Erotcka” proglašena najboljom od sedamdesetak probranih (između više od stotinu prijavljenih) i objavljenih na prigodnom natječajnom blogu Casanovafesta, zahvaljujući najvećem broju pozitivnih komentara njenih kolega blogera. Natječaj je, u tjednima koji su prethodili festivalu, proveo, nadzirao i kraju priveo ovogodišnji festivalski meštar za književni dio programa Pero Kvesić, inače i sam bloger (u blogerskom svijetu poznatiji kao Babl). Nagrada Marchelini za pobjedu na natječaju bila je – boravak u Vrsaru za dvije osobe u vrijeme Casanovafesta, uz obvezu nastupa na zadnjoj festivalskoj književnoj večeri.

Tako su se na inspirativnoj šumskoj terasi beach-bara Dionys na Montrakeru u predvečerje trećeg i posljednjeg festivalskog dana književnoj publici izložili slavljenica Boba – Marchenila, njen domaćin Kvesić, i još dvoje gostiju – još jedna splitska blogerica, Ana Goreta (poznatija pod blogerskim imenom Danica Čvorović), te bloger i promotor blogerske književnosti Davor Šišović (s blogerskim nadimkom Bookaleta). Ana-Danica je u Vrsar došla kao pratilja Bobe-Marcheline, a upitana zašto se odlučila na takav izbor Marchelina je objasnila: “Nekako se nisam mogla zamisliti kako svome sinu objašnjavam erotske grafike, pa sam radije povela prijateljicu”. Njih su se dvije inače najprije upoznale preko bloga, u virtualnom svijetu, a kad su shvatile da su skoro pa susjede, nije dugo trebalo da se sprijatelje i u stvarnom životu (blogeri bi rekli: IRL, što je skraćenica za “in real life”.

Nakon što su predstavljene gošće, Slobodanka Đuderija je uz asistenciju Davora Šišovića pročitala svoju pobjedničku priču, inače pisanu u dijalogu. U nastavku, Šišović je rekao da su blogeri u minulih nekoliko godina već nedvojbeno ušli u povijest hrvatske književnosti budući da su objavili više od dvadeset proznih, poetskih i kolumnističkih “papirnatih” knjiga, a mnogima je pisanje na blogu poslužilo i kao odskočna daska u svijet književnosti, izdavaštva i novinarstva. Boba-Marchelina je priznala da joj je ova nagrada ispunjenje životnog sna jer je odavno htjela posjetiti Istru, ali nije imala prilike. Na Kvesićeva pitanja kako je počela pisati na blogu, Marchelina odgovara da je pod tim pseudonimom najprije počela objavljivati humoreske u Slobodnoj Dalmaciji. Ime je uzela iz pjesme Tome Bebića, čija je velika obožavateljica, a razvijajući dalje njen lik na blogu, kao da je dala slobodu drugom skrivenom dijelu svoje ličnosti. “Ja sam inače ozbiljno stvorenje, a Marchelina je slobodniji dio mene, njoj je sve lako, ona se svemu smije, čak i kad se obračunava s političarima, a ja ne moram nikome objašnjavat što je ona zapravo htjela reći”, objašnjava Slobodanka Đuderija. Naša je pobjednica inače cijeli dan govorila kako se trese od treme i kako bi najradije da padne kiša pa da književne večeri i njenog javnog nastupa ne bude, no uživo pred publikom snašla se više nego dobro, suvereno i domišljato odgovarajući na Kvesićeva pitanja. Kvesić-Babl, Boba-Marchelina i Ana-Danica zanimljivo su prikazali blogersku književnu supkulturu, zajednicu pisanju sklonih pojedinaca koji se uglavnom ne poznaju, ali mogu postati izuzetno dobri prijatelji. “Blog je i sredstvo zabave, ali i prostor altruizma, prije svega u podjeli humora s drugom ljudima, jer u našem svijetu, čak i blogerskom, fail smijeha, humora i zafrkancije, čak i erotske”, kaže Danica, koju ovaj, također prvi javni nastup nije ostavio ravnodušnom pa je poručila Kvesiću: “Mi blogeri se iza tipkovnice pravimo neustrašivi i važni, ali ovo pred mikrofonom nam je noćna mora, i zato hvala Peri što nas je suočio s najgorim strahom”. A gdje je tu erotika, pitalo se tijekom večeri kad bi razgovor zašao u preozbiljne vode, a Marchelina odgovara: “Često bismo za blogere koji puno pišu znali komentirati da im seksualni život vjerojatno nije bog zna kakav”. Na kraju je Kvesić od Marcheline uz priznanje da piše roman iznudio i obećanje da će ga završiti, a Danicu je zamolio da joj “sjedi na ramenu i tjera je da piše”. Na kraju ove živahne književne večeri slavljenici Slobodanki je priređeno još jedno iznenađenje: prvi put u životu kušala je tartufe, i oduševila se njima, kao i svi gosti i slušatelji koje je ovom istarskom delicijom počastila tvrtka Zigante tartufi.

U rano subotnje poslijepodne sudionici i gosti Casanovafesta otisnuli su se brodom Meduza na kraće krstarenje uz zapadnoistarsko priobalje. Plovidba od Vrsara do Limskog kanala i natrag vodila je i uz Koversadu, mitsko mjesto jadranske turističke povijesti, još prije nekoliko desetljeća proglašeno “europskom oazom ljubavi”. Da je Casanova posjetio Vrsar 250 godina poslije nego što ga je doista posjetio, nedvojbeno bi mu se svidio možda čak i više nego što je opisao u svojim memoarima. Međutim, Vrsar u ovo doba godine redovito posjećuje po jedan filmski Casanova: ove godine je to bilo kroz “Fellinijevog Casanovu”, klasik iz 1976. godine, a ta će projekcija zasigurno ući u povijest kao najposjećeniji filmski program Casanovafesta uopće: ne samo da je gledalište bilo ispunjeno do posljednjeg mjesta, već su mnogi zainteresirani filmofili ovaj film odgledali i stojeći! I posljednji službeni festivalski program privukao je masu posjetitelja: plesna skupina Don’t touch this (u Istri bi to u slobodnom prijevodu zvučalo: “Guardare ma non toccare” atraktivnom je predstavom “Showgirls” višekratno publiku ostavila bez daha i na najljepši način zaključila treći dan drugog Casanovafesta, festivala ljubavi i erotike koji vas i dogodine srdačno poziva u goste!

-dš-