2. dan festivala

‘Ma šta ćemo mi govoriti? Homo lućat! To ćemo reći!’, najavio je pulski slikar Robert Pauletta izložbu koju je zajedno sa svojim prijateljem i kolegom slikarom Bojanom Šumonjom postavio na prvom katu stare vrsarske škole nekoliko sati prije službenog otvorenja. Najviše su se razveselili kupanju na Koversadi, ali avaj… ponijeli su kupaće gaćice i naravno – zabranili su im ulaz! Za utjehu direktorica festivala Mariam Abdelghani pozvala ih je u šetnju Vrsarom i odvela na hladno pivo, što im je bar malo vratilo dobro raspoloženje.

Iako je otvorenje izložbe bilo predviđeno za 19 sati, nestrpljivi posjetitelji ulazili su i raspitivali se o fotografijama i autorima i prije službenog slova. Naravno, uglavnom stranci koji se čak ni u ovako pitoresknom istarskom gradiću ne mogu opustiti i bar jedan dan zaboraviti na strast prema ženskim aktovima. U 19 sati direktorica Mariam Abdelghani, koordinator galerijskog programa Ivan Balić Cobra i njegov mezimac pas Joe otovrili su izložbu erotskih fotografija i slika.

Brada festivala, strip crtač Štef Bartolić, otkrio je da se zapravo zove Stjepan i istaknuo kako to ne zvuči dovoljno moćno te zaključio kako bi se zapravo trebao zvati Stephan ili nešto slično tomu. Njegov junak Dick Long pomalo se umorio, zbog čega je morao krenuti u istraživanja Hrvatske. Dicka Longa poslao je u Srbiju i Makedoniju u nove avanture. Inspiraciju uvijek pronalazi u stvarnim situacijama, a kvadrati koje je izložio u staroj školi nastali su upravo na temelju vlastitog iskustva dok se kupao na Bundeku, no žali što tada nije sreo Mandu. Ipak, i dalje vjeruje da Manda i Bundeklice postoje na dnu jezera te da će ih kad tad sresti, makar ga to koštalo života.

Pulski umjetnik Robert Pauletta izložio je svoje velike formate nastale proljetos. Očekivao je da će ga publika prozvati, budući da prividno glorificira nasilje nad ženama, a zapravo upozorava na činjenicu da uvijek postoje oni koji vrše nasilje i oni koji to trpe. Izložene slike sažeta su priča o našoj svakodnevici i povijesti, koja se temelji na nasilju nad slabijim spolom. Riječ je o dijelu opusa od 50-ak slika.

Pauletta je svaki dan pulskom gradonačelniku Miletiću slao fotografije-razglednice koje svjedoče da je Pula grad u kojem se ništa nije mijenjalo posljednjih 20-ak godina. Nakon 100 poslanih razglednica otišao je na dulji put, misleći kako je to dovoljno da gradonačelnik shvati, međutim promijenilo se nije ništa. Zato je Miletiću poručio da posjeti Vrsar i gradonačelnika Franka Štifanića kako bi od njega ponešto naučio.

Direktorica festivala rekla je da je velika čast imati toliko umjetnika na jednome mjestu te predala riječ Ivanu Baliću Cobri. On je zahvalio svima koji su se uspjeli popeti do škole, iako se temperatura penjala brže od njih, dosegnuvši 35 °C. Umjetnici su sami po sebi poklonici erotike, no za razliku od ostalih smrtnika, istaknuo je, sposobni su to pretočiti u umjetnička djela. Najavio je otvorenje izložbe 20-ak izdvojenih fotografija redatelja i fotografa Luke Marottija iz zbirke “Erotske fotografije 20. stoljeća”. Među ostalim autorima su Marija Braut, Ivan Posavec, Milisav Vesović. Koprolčec, Brkan, Tošo i Petar Dabac te autori čije su erotske fotografije nastale prije stotinjak godina.

U drugoj prostoriji izložene su fotografije Marka Vrdoljaka. Izložba je nastala kao odgovor na općenito pretjerano vulgariziranje i eksploatiranje ženskog tijela, u svrhu glorificiranja ženske figure.

Štef Bartolić došao je umjesto svojeg junaka Dicka Longa, koji je trenutačno u Italiji. Predstavio je svoje table nastale posljednjih 10-ak godina.

Bojan Šumonja i Robert Pauletta zajedno su izložili svoje radove. Šumonja je predstavio slike nastale 2004. Javnosti su izložene prvi put. Moto ciklusa je “zašto bismo tako lijepu stvar kao što je seks prljali osjećajima?” Šumonja je čovjek od malo riječi pa je ovolikom količinom riječi iznenadio okupljenu publiku.

Lidija Horvat Dunjko i Saša Dejnović u ulici Giacoma Casanove pred brojnom publikom, uz brundanje motora i automobila, te dječju ciku izvodili su najljepše ljubavne pjesme iz vremena Casanove do danas. Njezin koloraturni sopran stopio se s gitarističkim milozvučjem Saše Dejanovića koji je nježno noktima prebirao po žicama svojeg instrumenta. Ti nokti, naime, nisu bilo kakvi. Oni su dorađeni uz pomoć ping-pong loptica, što je rezultiralo nesvakidašnjim anđeoskim zvucima.

Oduševljena publika preselila se nekoliko ulica dalje, na vidikovac Casanova, kako bi prisustvovala čitanju kratkih priča Romana Simića Bodrožića. Koordinator književnih večeri Ivica Prtenjača nadahnuto nas proveo kroz Simićev opus. Izdvojene su dvije priče, jedna iz ciklusa o roditeljstvu, druga iz zbirke erotskih priča “libido.hr” koje su trajale punih sat vremena. Večer je završila haikuom “Balerina je na krevetu napravila most. Ja ležim ispod njega.”

Daniel Rafaelić najavio je film “Hopa-cupa u krevetu”, drugi u nizu danskih erotskih klasika, snimljen 1975. No ovog filmofila film se toliko dojmio da je rezimirao dojmove do 4 ujutro uz pivo.

Drugog dana festivala iskristalizirala su se njegova zaštitna lica. Drago Glamuzina ponio je titulu “najnjegovanijih nožnih prstiju”, Štef Bartolić postao je “brada festivala”, bibliofil Dražen Dabić prozvan je “nosom festivala”, a Ivica Prtenjača “najtrbuhom festivala”.