1. dan festivala
Počelo je!
U treći Casanovafest, festival ljubavi i erotike krenulo se pićem dobrodošlice u kafiću L’Angelique. Uz zagrljaje i zdravicu sa starim i novim prijateljima i gostima, s nestrpljenjem smo očekivali pozdravnu riječ direktorice festivala Mariam Abdelghani i načelnika Općine Vrsar, Franka Štifanića. Održali su ju na novoj lokaciji – na Vidikovcu Casanova. Kako je objasnila direktorica Turističke zajednice Vrsara, Nataša Vugrinec od ove godine vidikovac je dobio ime po Casanovi, a njemu u čast na ovom romantičnom mjestu postavljena je i spomen-ploča na kojoj naš junak zaljubljeno gleda na okolne otoke i vrsarsku marinu u koju je prvi put uplovio davne 1743., a onda još jednom godinu dana kasnije. Šarmantni domaćin Franko Štifanić u kratkom i sadržajnom govoru podsjetio je da se ove godine slavi 50. godišnjica Koversade, prvog i najvećeg naturističkog kampa u Europi, čime je ovaj istarski gradić dokazao svoj avangardni pristup turizmu. Dokaz za to je i domaćinstvo Casanovafestu, koji se održava upravo u čast Giacomu Casanovi koji je po svemu sudeći baš na Koversadi odbacio svoju odjeću i nesputano zaplivao u moru. Uz još jednu zdravicu s Terzolo malvazijom, direktorica Mariam Abdelghani objasnila je da se za razliku od ranijih godina, sav program ovogodišnjeg festivala odvija u starom gradu. “Tako smo odlučili zato da bi vam bar djelomično otkrili tajne koje Vrsar čuva više od dva i pol stoljeća, dakle iz vremena kad je naš junak Giacomo Casanova šetao ovim ulicama. Pitate se zašto vam tek sad, nakon dvije godine otkrivamo ove tajne? Pa jednostavno zato jer je ključ svakog uspješnog zavođenja upravo u tajanstvenosti. Zato se nadamo da ćemo vas i ovaj put uspješno zavesti i namamiti vas da zajedno s nama u iduća tri dana uživate u hrani, piću i naravno – umjetnosti, dakle svemu onom čime se i Casanova koristio u svojim ljubavnim osvajanjima.”
Uz opojne zvuke flauti u rukama Samante Stell i Nataše Dragun i njihove interpretacije Mozarta, Bacha, Locatellija i Vivaldija, porečki Giostranti su nas vratili na početnu lokaciju – trg kod Kaštela, gdje su brojnim okupljenim znatiželjnicima pokazali kako je izgledala moda 18. stoljeća. Naime, poznato je da su Poreč i Vrsar u 18. stoljeću činili dio venecijanskog kulturnog kruga. U to vrijeme plemićima su odjeću šivali krojači koji su stizali iz Venecije. U četvrtak navečer Giostranti su pokazali odjeću porečkog krojača Antonia Fabrettija koji je zanat izučio u venecijanskim krojačnicama, a njegovi su odjevni predmeti obavijai tijela poglavito porečkih gospođa iz prve polovice 18. stoljeća, dakle u vrijeme Casanovinog djetinjstva i mladosti. Budući da je donje rublje bilo sastavni dio odjevnih kolekcija aristokracije, Giostrantice su nam priredile jedinstveni performans. No, na razočaranje muškog dijela publike, umjesto tangi i crvenih podvezica pokazale su nam ženske duge gaće i korzete koji su imali ulogu zaštite i modeliranja ženskog tijela. ‘O tempora, o mores’, rekao bi Ciceron.
Ženstvenost se isticala postavljanjem košara na bokovima, tzv. panijera iznad kojih se odijevala podsuknja, a struk je bio u jakom kontrastu sa širokim bokovima. Bio je zategnut bogato ukrašenim korzetima, koji su se najčešće zatvarali križnim vezom na leđima, pa vjerojatno ni Casanovi nije bilo lako brzinski razodjenuti pripadnice nježnijeg spola.
Crna boja karakterizirala je pak mletačku aristokraciju, a običnom je puku u pojedinim razdobljima, njeno korištenje bilo zabranjeno. Casanova je zasigurno među svojim odjevnim predmetima imao i crni tabaro – kružno krojeni plašt kojim se pojačavao dojam muškosti i plemićkog autoriteta, koji ga je grijao tijekom putovanja.
Našeg Casanovu za ovu je prigodu odglumio Goran Prodan – novinar Glasa Istre. No, ovo poznato i nasmijano lice najednom se okrene poput munje i prodornim pogledom stane promatrati dvije Giostrantice, pa ih sa zagonetnim smiješkom na usnama, kakvim se najčešće smješkaju iskusni zavodnici, odvede u sporedne uličice.
Za dvadesetak minuta svo troje vratilo se ozarenih lica na plesni podij, a na pitanje – kako je bilo – uglas su odgovorili – ‘Nezaboravno!’
Osim odjeće, Giostranti su nas podučili i kako su se muškarci i žene ophodili na ulici. Žena je hodala muškarcu s desne strane, naslanjajući svoju lijevu ruku na njegovu desnu. Ako su šetale žene u paru, držale su se ruku pod ruku. Običaj je bio da muškarac pri susretu pozdravi poznanika podizanjem trorogog šešira, tzv. tricorna, a žene laganim kimanjem glave. Pozdravljali su se riječima: Bon di paron! Ili Bon di parona! Bila su to posebna pravila ponašanja u 18. stoljeću kojih su se morali pridržavati svi koji su držali do svog ugleda.
No, bilo je to tako prije 250 godina, u doba Giacoma Casanove. A kako zamišlja pravila ponašanja našeg doba pokazao nam je uoči književne večeri glavom i bradom pravi vrsarski Čak Nori. Na njegov spomen i sam Casanova ostao je prikovan uz zid Vidikovca i zamišljeno se zagledao u pučinu.
Književne večeri otvorio je Ivica Prtenjača. U goste nam je doveo dvoje pjesnika - Marinelu i Kemala Mujičića Artnama. Kako je rekao Ivica, Kemo i Marinela su koliko god lirični i tankoćutni, zapravo beskompromisni kad pišu o ljubavi, erotici i o stvarima koji ih se suštinski tiču. Ljubav je jedan od najvažnijih motiva u njihovom pismu, ali se oboje drže podalje od medija i nikad ih nije fascinirala medijska promocija njihove književnosti. Možda baš zato jer posjeduju veliku hrabrost
da se bave žudnjom i ljubavlju – dvjema temama o kojima je ne samo teško pisati, nego je teško pisati dobro. To je naime neprestani hod između dvaju ponora – patetike i teške tragedije. Njih dvoje i dalje uspješno šeću u granicama užitka i više je nego očito da im je ljubav veliki pokretač i ključni inspirativni moment.
Na kraju prve književne večeri Ivica Prtenjača imao je razloga za zadovoljstvo. Nakon desetak pjesama i nadahnutog razgovora s Marinelom i Kemalom, uz bocu hladnog piva, naš koordinator je u dahu izjavio:
“Ovdje se osjećam bestežinski, što je doista neobično za nekog tko ima 110 kila! Prekrasno je! Ali idete mi stvarno na živce! Stalno govorite da je Casanovafest mali festival, a on je za mene doista velik. Velik je zato jer dugo nisam vidio i doživio toliko dobronamjerne finoće! A sad – bliži se noć, a noć ima svoju moć!”, uzviknuo je i nestao.
A da noć doista ima čudnu moć potvrdila su događanja u staroj vrsarskoj školi u koju je točno u 23 sata stigla nova ravnateljica. Naravno, riječ je o filmu ‘Mazurka u krevetu’, danskom erotskom klasiku za koji naš filmski stručnjak Daniel Rafelić kaže:
“Ovaj film otvorio je prostor slobode i načeo ustajalu atmosferu u svjetskoj kinematografiji.” Nakon filma, u sitne noćne sate druženje se nastavilo. Sve do jutra koje je odnijelo čaroliju i nekima donijelo glavobolju….
